Grigor Vitez rodio u Kosovcu pokraj Nove Gradiške. Najviše se istaknuo pisanjem pjesama za djecu.
Radio je kao učitelj prije početka Drugog svjetskog rata, a nakon toga u Ministarstvu prosvjete te kao urednik u Mladost, izdavačkoj kući. Bavio se pisanjem proze i poezije, a pisao je i tekstove za neke časopise.
Radio je i kao prevoditelj za slovenske, ruske i francuske pisce.

Djeca se kroz svoje školovanje često mogu susresti s djelima Grigora Viteza jer se ona često nalaze u školskim čitankama.

Neka od njegovih najpoznatijih djela za najmlađe čitatelje su: "Iza brda plava", "Hvatajte lopova".
Djelo koje odiše vedrinom je svakako "A zašto ne bi...", dok se u tužnije pjesme može ubrojiti zasigurno djelo "Što mi se tužio hrast".

Grigor Vitez smatra se začetnikom hrvatske moderne dječje književnosti. On to opravdava brojnim djelima, među kojima su najvažnija “Kad bi drveće hodalo” i “Gdje priče rastu”. Njegove zasluge u ovom polju književnosti vide se i u činjenici da je prema njemu nazvana godišnja nagrada za dječju književnost i ilustraciju.

Zbirka pjesama “Kad bi drveće hodalo”, nosi naziv prema istoimenoj pjesmi koja se nalazi u zbirci. U njoj se zamišljaju razne situacije u kojima je drveće personificirano, stoga poprima ljudske osobine. Lijepo je u njoj dočarano što bi se sve dogodilo kad bi tako nešto bilo moguće. Zbirka je namijenjena prvenstveno mlađoj publici, upravo zbog autorova stila pisanja. Viteza obilježava jednostavan stil, a koristi i jednostavan jezik pri izražavanju. Time su njegova djela bliska mladim čitateljima, a tome dodatno pridonosi što autor u svojim pjesmama opisuje brojne motive iz prirode (mjesec, rijeka, šume), tako naglašavajući njezinu ljepotu, što je također tematika bliska najmlađima.

Neke pjesme ove zbirke pisane su u izrazito duhovitom tonu, poput pjesme “Novosti iz poderane vreće” ili “A zašto ne bi…”. U njima opisuje nemoguće situacije, ali također ističe i cijeni maštovitost kao glavnu dječja vrlinu jer su djeca u mogućnosti zamisliti brojne situacije, koje su zapravo nemoguće ili svjetove u kojima je sve bolje i ljepše. Sve to radi i sam autor u svojim djelima.

Kao glavno obilježje Vitezova pisanja možemo izdvojiti rimu. Ona je nezaobilazni element u svim njegovim pjesmama, a njima sve pjesme čini još zanimljivijima djeci. Rima ubrzava ritam pjesama i uveseljava ton, čineći od pjesama zanimljive brojalice. Osim rime, Vitez u pjesmama često koristi i personifikaciju: motivima iz prirode (životinjama i biljkama) dalje ljudske osobine, poput kretanja ili govora, a osim personifikacije česte stilske figure su mu metafore i epiteti.

Svaka pjesma je jedna cjelina koja prepričava neki događaj ili situaciju, pa ova djela možemo nazvati i “pjesmama – pričama”. A danas je u gradskoj knjižnici održana radionica posvećena ovom našem zavičajniku. Pripremila ju je i vodila muzejska pedagoginja Jelena Kovre.

Djeca su danas na ovoj korisnoj radionici kroz igru i zabavu puno toga hvale vrijednoga naučila o životu i djelu Grigora Viteza. zpp