U političkom životu svakog grada postoje trenuci kada građani imaju pravo postavljati neugodna pitanja. Nova Gradiška nije iznimka. Posljednjih godina ime Vinka Grgića često se nalazi u središtu političkih rasprava, a podjele među građanima postaju sve izraženije.

Ne želim ovdje ulaziti u sudske procese niti prejudicirati bilo čiju krivnju. To je posao pravosuđa. Međutim, ono što zabrinjava jest činjenica da se mnogi postupci razvlače godinama, ostavljajući prostor za nagađanja, nepovjerenje i političke manipulacije.

S jedne strane imamo građane koji svakodnevno vode borbu s rastućim troškovima života, skromnim plaćama i neizvjesnom budućnošću. S druge strane promatramo političku elitu čiji životni standard kod dijela javnosti izaziva brojna pitanja. U takvom ozračju nije neobično da građani traže odgovore o imovini političara, porijeklu njihove imovine i transparentnosti javnog djelovanja.

Posebno zabrinjava činjenica da se svaka kritika često pokušava svesti na osobni animozitet ili političku netrpeljivost. No demokracija podrazumijeva upravo suprotno pravo građana da postavljaju pitanja i traže odgovornost od onih koji upravljaju javnim novcem i javnim poslovima.

Jednako tako, zabrinjava stanje u kojem institucije ne ulijevaju dovoljno povjerenja. Kada sudski postupci traju godinama, a građani ne dobivaju jasne odgovore, stvara se dojam da pravila ne vrijede jednako za sve. Takav osjećaj nepravde razara vjeru u sustav i demotivira ljude koji pošteno rade i stvaraju.

Francuski filozof Blaise Pascal davno je zapisao da je "pravda bez sile nemoćna, a sila bez pravde tiranija". Ta misao i danas zvuči aktualno. Građani imaju pravo očekivati da institucije djeluju učinkovito, nepristrano i u razumnim rokovima. Bez toga svaka sumnja postaje plodno tlo za društvene podjele.

Posebna odgovornost pritom leži i na lokalnim medijima. Njihova zadaća nije služiti političkim strukturama, nego građanima. Mediji bi trebali postavljati pitanja, provjeravati činjenice i biti korektiv vlasti, bez obzira o kojoj se političkoj opciji radi.

I oporba ima svoju odgovornost. Demokracija ne može funkcionirati ako politički pluralizam postoji samo formalno. Građani očekuju argumentiranu raspravu, kritiku kada je potrebna i konkretna rješenja za probleme koji ih svakodnevno pogađaju.

Književnik Meša Selimović jednom je upozorio na opasnost poslušnosti prema moći i spremnosti pojedinaca da vlastite interese stave ispred javnog dobra. Njegove riječi i danas služe kao podsjetnik da društvo može napredovati samo ako postoje ljudi spremni govoriti ono što misle, čak i kada to nije popularno.

Nova Gradiška zaslužuje otvorenu raspravu, snažne institucije i jednake kriterije za sve. Građani imaju pravo očekivati transparentnost, odgovornost i učinkovit rad pravosuđa. Bez toga će se nepovjerenje nastaviti širiti, a svaki novi politički slučaj samo će dodatno produbljivati podjele.

Neovisno o tome kakav će biti konačan epilog pojedinih procesa, jedno bi trebalo biti nesporno: nitko ne smije biti iznad zakona. Upravo u ravnoteži između odgovornosti i pravne sigurnosti nalazi se temelj svakog uređenog društva.

A vezano uz objavu o njegovoj ostavci ako se ne radi o nekoj pravnoj smicalici eto mogla bi se upisati u knjigu rekorda.

Prema dostupnim podacima s Interneta do sada najkraće evidentirano obnašanje dužnosti gradonačelnika u svijetu trajalo je 24 sata. Bio je to William T. Collins, bivši gradonačelnik New Yorka koji je na dužnost stupio 31. prosinca 1925. godine i ostao točno 24 sata.

Ovaj domaći ljubimac 2829 građana je preuzeo dužnost jučer u 09:30 a ostavku dao danas oko 8 sati. ZPP